XIV. Neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret O MAKU DIZDARU U NEUMU GOVORILI VIDMAROVIĆ, ŠEŠELJ, PAVLOVIĆ I PRANJKIĆ

XIV . Neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret u organizaciji Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti te u suorganizaciji s Hrvatskom kulturnom zakladom, Društvom hrvatskih književnika, Južnohrvatskim ogrankom ovog društva, Društvom hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Matice Hrvatske Stolac i Matice Hrvatske Opuzen ove je godine imao za temu “Mak Dozdar – Hrvatski ( i bosansko-hercegovčaki književnik).

O Maku Dizdaru ne treba previše trošiti riječi, jer se radi o vrhunskom književniku, klasiku, koji je svoja najpriznatija djela stvorio u vrijeme poslije Drugog svjetskoga rata,a posebno je postao poznat po djelima “Modra rijeka”, Kameni spavač”, Zapis o zemlji”, u kojima se osjeća duh toga vremena, ali i svevremenske teme koje zaokupljaju ljude. Ovaj se književnik rodio u Stocu 17. listopada 2017. godine a umro 14. srpnja 1971. godine kad se vratio s odmora s otoka Šipana.

Prvo mjesto ovogodišnjeg susreta bio je Neum i tamošnja Osnovna škola Blaženoga Alojzija Stepinca, u kojoj smo imali prigodu najprije čuti prelijepe recitacije Tomislava, Antonija i Lucije, koje su nas uvele u prelijepa razmišljanja o Maku Dizdaru i književnosti uopće a o čemu su ovom prigodom govorili: Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, Pero Pavlović, ovdašnji neumski književnik, Anto Pranjkić, glavni urednik nakladničke kuće Kerigma-Pia te glavni organizator cjelokupnog susreta poznati književnik i kulturni djelatnik Stjepan Šešelj.

U svom uvodnom izlaganju predsjednik DHK Đuro Vidmarović govorio je o liku i djelu Maka Dizdara i njegovu značenju za cjelokupni hrvatski književni izričaj te naglasio kako su ovakvi susreti dragocjeni pa je neophodno njegovati ih i održavati, jer prema njemu, ovakvim se susretima povezuje hrvatski književni duh.

– Ovaj susret ima međudržavni karakter, jer se ovdje radi o dvije države i to je jedan kulturni prostor. Stoga, moramo biti oprezni i odgovorni i ne dozvoliti dnevnoj politici da nam se uvuče u kulturni život. Mi smo hrvatski književnici, njegujemo hrvatski jezik i hrvatsku kulturu i na to imamo pravo, kazao je Vidmarović a potom se obratio učenicima pozivajući ih da pišu, stvaraju, surađuju, rade, njeguju jezik i ono što su im djedovi govorili, kako su živjeli, kako su se odijevali, jer ono što nije zabilježeno propada a radi se o kulturnoj baštini, koja je vrlo važna, kazao je Vidmarović.

Književnik iz Neuma Pero Pavlović je govorio o svom osobnom pogledu na književnost Maka Dizdara i to iz perspektive hercegovačkog književnika koji živi i radi na prostorima Hercegovine.

Književnik Anto Pranjkić govorio je nazočnima o duhovnim aspektima Dizdareve književnosti stavljajući poseban akcent na etičku dimenziju Makova književnoga izražavanja, a koji je sam po sebi, izričaj duhovnosti i etičnosti.

– Mak je prije svega bio čovjek dijaloga s izrazito izoštrenim osjećajem za drugoga, muku i patnje koje drugi čovjek trpi, ali bio je jako svjestan ljudskoga položaja u ovom svijetu i egzistencije koja nas određuje. Mak je to najbolje objasnio u svojoj pjesmi “Modra rijeka”, kazao je između ostaloga Pranjkić ovom prigodom.

Moderator ovoga susreta gospodin Stjepan Šešelj ispričao je nekoliko anegdota iz života Maka Mehmedalije Dizdara i nadovezujući se na Pranjkićeve riječi ispričao događaj s Orljave, koju je pjesnik u odjelu prešao i tako mokar nastupio na pjesničkoj večeri.

Leave a Reply